Kotorvaroški maratonac Žaco 42. put trči 42 kilometra

Milovan Stojanović Žaco iz Kotor Varoša ni u šestoj deceniji ne planira da okači patike o klin, pa će u nedjelju, 42. put, sa hiljadama maratonaca iz cijelog svijeta još jednom istrčati 42 kilometra na čuvenom Beogradskom maratonu.

Stojanović iza sebe ima oko 80.000 pretrčanih kilometara na raznim maratonima, polumaratonima i uličnim trkama i desetine poderanih patika. O povlačenju sa staze ne razmišlja, sve dok je zdrav i dok ga, kaže, noge služe.

Zatekli smo ga na Gradskom stadionu u Banjaluci kako trči i priprema se za odlazak na Beogradski maraton, koji je zlatnim slovima ispisan u njegovom kalendaru, jer je upravo sa te manifestacije 2013. godine u rodni kraj donio zlatni pehar za osvojeno prvo mjesto u kategoriji domaćih takmičara.

– ­Tek u četvrtoj deceniji počeo sam aktivno da trčim i učestvujem na maratonima. Nije to lako i ne može to svako. U zdravom tijelu zdrav duh i moja je parola. Ljekari mi i danas kažu da imam tijelo tridesetogodišnjaka ­- ispričao je Stojanović, koji sutra putuje u Beograd, gdje se lani, u konkurenciji 2.500 učesnika, izborio za 12. mjesto.

Za uspjeh je, kaže on, potrebno mnogo ljubavi, odricanja i vježbanja. Novca za odlazak na planine na visinske pripreme nema, ali zato redovno trči na relaciji od banjalučkog stadiona do Zalužana, a znao je da pretrči i put od rodnog Kotor Varoša do Banjaluke, gdje stanuje.

– ­Treba znati rasporediti snagu, ne pretjerati ni sa čim. Trčim 15 do 20 kilometara dnevno. Maratonac mora znati da tempira snagu na 42 kilometra, treba da ima “kilometar u nogama” ­- sa osmijehom dodaje Stojanović i naglašava da mozak i tijelo moraju biti kao jedno da bi se došlo do cilja.

Za nepune dvije decenije, koliko trči, osim Beogradskog maratona na kojem se okitio titulom balkanskog prvaka, istrčao je nekoliko maratona u Podgorici, Niški maraton, a trčao je i “Stazama revolucije”, maraton na Plitvicama, te brojne ulične trke i polumaratone, sa kojih se nerijetko kući vraćao okićen medaljama.

Uzore u sportu nema, za sebe kaže da je zaljubljenik u stazu, a volio bi da mu se pruži prilika da trči rame uz rame sa legendarnim maratoncem iz Etiopije Haileom Gebrselasijem.

Velika podrška su mu brat, prijatelji i svi oni koji koliko­-toliko izađu u susret i sponzorišu njegove nastupe.

– ­Upornost, ljubav prema sportu i čelična volja moja su vodilja do cilja ­- kazao je Stojanović i dodao da je odustao samo jednom, kada je zbog visoke temperature, nakon pola pretrčanog maratona morao stati.

Po povratku sa ovogodišnje manifestacije iz srpske prestonice odmah će započeti pripreme za Plitvički maraton u junu.

Stojanović je ispričao i da mu je najveća želja da nađe sponzore i organizuje megamaraton iz RS do bratske Rusije.

– Sa još pet mojih prijatelja maratonaca krenuli bismo iz ulice Olimpijskih pobjednika iz Banjaluke i trčali do Moskve, u etapama po 150 kilometara dnevno – kazao je Stojanović i naglasio da bi najsrećniji bio ukoliko bi mu se ta želja ispunila. (Glas Srpske)

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*