Potresna ispovijest bivšeg alkoholičara, u čaši utopio najbolje godine i stavio život na kocku

Najteže mi je što sam izgubio najljepše godine života na alkohol, jer me, dok sam pio, ništa osim alkohola nije interesovalo, ni žena, ni porodica, zbog čega sam ostao i neoženjen, započinje svoju životnu priču Nikica Domazet, koji je u čaši utopio skoro četiri decenije.

Patnje koje je preživio pogodile su duboko i njega i druge ljude koji su tada bili u njegovoj blizini. Od ranog djetinjstva život mu je donio bezbroj muka i nedaća, koje je, kako kaže, pokušao da utopi u alkoholu, ali ispostavilo se da je put kojim je krenuo bio još trnovitiji.

– Otac mi je bio alkoholičar i kada bi se vratio sa posla, istjerao bi iz kuće majku i nas petoro djece, a u kuću smo ulazili tek oko pet ujutro, kada bi on odlazio da radi – priča Domazet.

Alkohol je probao prvi put već s osam godina, kada bi ga otac poslao da mu nabavi rakiju, a on je otpijao po gutljaj da bi ocu ostalo manje i da ne bi tukao majku, njega, braću i sestre.

Već sa 14 godina cijeli život je posvetio alkoholu, kući nije dolazio po deset dana, a kada bi ga majka pitala gdje je, obrušio bi se na nju. Zbog čašice rakije je, kaže, pješačio po deset kilometara i po cijeli dan radio besplatno, samo da bi utolio svoju glad za pićem. Pedesetpetogodišnjak s mukom se prisjeća dana kada je počeo da halucinira i pao u delirijum.

– Sređivao sam dvorište kod jednog čovjeka kada su počele da mi se priviđaju razne stvari i kada su me uhvatile halucinacije. Samo sam mu rekao da me odveze na psihijatriju, jer nisam mogao da opišem osjećaj koji me je preplavio – priča Domazet.

Na psihijatriju je primljen u teškom stanju i tu je boravio 21 dan, a odmah po izlasku javio se u Klub liječenih alkoholičara Banjaluka, gdje počinje svijetla strana njegovog života, čiji je i danas član. Zahvaljujući ovom klubu, alkohol ne pije već 11 godina i od tada se osjeća odlično, zdravlje ga dobro služi, a ljudi ga mnogo više cijene.

Nakon skoro četrdesetogodišnjeg staža u alkoholu, Domazet je odlučio da otpočne borbu za svoj život, krene na sastanke Kluba i ostavi čašu po strani. Sada je, kaže, mnogo bolji čovjek zahvaljujući terapeutima, socijalnim radnicima, psiholozima, a pogotovo predsjednici Kluba Neri Zivlak-Radulović.

Nakon toliko godina pretrpljenih muka i patnje srećan je što je uspio da produži život sebi i da postane mnogo bolji i za druge ljude. Trenutno radi privatno i posla ima mnogo, jer ga svi zovu. Prije, prisjeća se, niko nije htio da ga zove da radi, niti je imao snage za rad.

Nikica preporučuje svima koji imaju problem sa kojim se izborio da se što prije obrate za pomoć, jer iako je ova bolest i zavisnost duga i teška, nije neizlječiva ako se svom snagom volje suoči s njom.

– Najviše mi je žao mladih ljudi koji su se odali alkoholu jer u njemu nema baš ništa dobro i pozitivno. Alkoholičari, dok su pod dejstvom alkohola, život prolazi i ostaju bez najvrednijih stvari koje su im se mogle desiti. Pozivam sve da stanu na vrijeme i da ne postanu robovi alkohola. Nemojte dopustiti da vam se desi isto ono što se desilo meni jer ja nikad ne bih poželio da neko bude onakav kakav sam ja bio – poučno savjetuje Domazet. (Nezavisne novine)

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*