Bivšoj školskoj drugarici obnovili kuću

Da drugarstvo iz klupa ne blijedi ni 30 godina kasnije svjedoči primjer generacije iz osnovne škole u Trnu kod Laktaša koja je zajedničkim snagama svojoj školskoj drugarici Nadi Zarić renovirala malu trošnu kuću i omogućila osnovne uslove za život.

Zarićeva, koja boluje od lakše demencije, živjela je sa devedesetdvogodišnjim bolesnim ocem bez ičije pomoći, sve dok na njihova vrata nisu zakucali njeni nekadašnji drugari iz osnovne škole.

Šezdesetak bivših đaka koji su osnovnu školu završili 1991. godine udružili su se i pokrenuli humanitarnu akciju da bi Nadi, koju kako kažu, pamte kao povučenu djevojčicu sa plavom keceljom, punđom na glavi i smeđom torbom, koju je nosila svih osam godina, omogućili koliko-toliko pristojan život.

Jedan od organizatora humanitarne akcije Aleksandar Delić kaže da su formirali odbor od četiri člana, te napravili planove šta treba da urade da bi pomogli svojoj bespomoćnoj školskoj drugarici.

– Akcija je krenula prije mjesec i po. Pomoć dobrih ljudi je počela da stiže iz cijelog svijeta. Nakon što smo sakupili dio novca razveli vodu i obezbijedili priključak za mašinu, koju smo kupili, kao i televizor. Napravili smo veliku ostavu i predulaz, okrečili dnevnu sobu, zamijenili namještaj i uradili pod. Koliko je Nada skromna duša dovoljno govori to što je tražila da ostane stari krevet, jer joj je, kaže, i dalje dobar – priča Delić.

Dodao je su joj obezbijedili i mobilni telefon da bi stalno bili sa njom u kontaktu.

– Kad podvučemo crtu i vidimo koliko je novca ostalo, to ćemo raspodijeliti i svaki mjesec nositi Nadi, jer plašimo se da, ako joj sve to odjednom damo, neko to može zloupotrijebiti. Donijeli smo odluku da Nadi mjesečno nosimo onoliko novca koliko joj je potrebno za mjesečne troškove – kazao je Delić.

Ovo nije prvi put da školski drugari pomažu Nadi.

– I ranije smo, s vremena na vrijeme, prikupljali novac od kojeg bismo kupili osnovne životne namirnice i odnijeli Nadi. Vodili smo je i na frizuru, za nju nije bilo veće radosti. Uvijek bi nas dočekala sa osmijehom, riječima ne mogu opisati kako je to zahvalna osoba – kazao je Delić i dodao da će gdje god bili i šta god radili Nada uvijek biti dio njihove ekipe.

Delić kaže da Nada nije bila prijavljena ni u lokalnom Centru za socijalni rad te da su i to obavili za nju, da bi bar ostvarila pravo na pomoć za tuđu njegu i drugu pomoć.

– Nadin otac je veoma bolestan. Od četiri brata samo dvojica mjesečno pošalju nešto novca za koji Nada kupi ocu lijekove – rekao je Delić i zahvalio svim ljudima velikog srca koji su ih podržali u ovoj humanitarnoj akciji. (Glas Srpske) 

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*