Kotorvarošanin dobio milionski spor sa Banjalukom, Radojičić ocijenio odluku nepravednom

Banjalučko preduzeće “Autoprevoz” čiji je suvlasnik biznismen iz Kotor Varoša Sladomir Đurić dobilo je dugogodišnji spor milionske vrijednosti protiv Grada Banjaluke za  zemljište u centru grada, a gradonačelnik Banjaluke Igor Radojičić ocijenio je tu odluku Ustavnog suda BiH nepravdenom.

Ustavni sud BiH poništio je presudu Višeg privrednog suda u Banjaluci kojom je Gradu dodijeljeno zemljište stare autobuske stanice i zgrade Muzeja savremene umjetnosti RS na osnovu ugovora o zamjeni nekretnina između “Autoprevoza” i Grada iz 1979. godine. Sud je ostavio na snazi presudu Okružnog privrednog suda u Banjaluci iz oktobra 2017. godine, a koja ide u korist “Autoprevoza” prema kojoj se taj ugovor ne prihvata.

Odluka je meritorna što znači da zemljište vrijedno desetine miliona maraka definitivno pripada “Autoprevozu” i da je sudski proces koji je trajao 16 godina završen. Apelaciju Ustavnom sudu su podnijeli “Autoprevoz” i preduzeće “Bevo ril estejt” koje je od “Autoprevoza” 2013. godine kupilo dio zemljišta, iako je sudski spor bio u toku.

Đurić je izjavio da su od samog početka bili ubjeđeni u ovakav ishod, navodeći da je sa partnerima kupio “Autoprevoz” u procesu privatizacije i da je sporna imovina u centru grada bila dio tog procesa.

– Presuda je potvrdila da je osporavanje grada bilo neosnovano. Cijelo vrijeme smo trpili štetu koja se odnosila na to da ne možemo raspolagati imovinom za koju je potvrđeno da je naša – rekao je Đurić.

On je dodao da bez obzira na sve “Autoprevoz” ne doživljava Grad Banjaluku kao suprostavljenu stranu već kao partnera.

– Cijelo vrijeme smo slali signale da smo spremni na dogovor i kompromis, ali nije bilo razumijevanja sa druge strane. I sada želimo da pregovaramo kako bi pronašli kompromis koji će zadovoljiti obje strane. To rješenje mora obuhvatiti i nadoknadu štete koju smo trpili cijelo vrijeme jer nismo mogli upravljati našom imovinom – istakao je Đurić.

Radojičić je naglasio da odluka Ustavnog suda BiH nije pravedna, niti zasnovana na relevantnim dokazima i pozitivnim pravnim propisima, te da nema valjano obrazloženje.

Radojičić smatra da je odluka nastavak udara Ustavnog suda nakon što je izazvao ustavno-pravno političku krizu u BiH odlukom u vezi sa Zakonom o poljoprivrednom zemljištu RS, te da je ova pravosudna institucija oružje koje se koristi protiv interesa RS i Banjaluke.

Radojičić ne isključuje mogućnost da su na odluku uticali strani lobisti.

– Prije dvije godine nam je jedan visoki diplomata na sastanak nenajavljeno i bez dogovora pokušao uvesti upravo ljude sa kojima smo u tom momentu bili u sporu da za njih lobira mimo svih diplomatskih normi i protokola. Gdje je garancija da to isto nije radio u Sarajevu – upitao je Radojičić ne želeći da otkrije ko je taj diplomata.

On kaže da će grad iskoristiti sve pravne i političke mogućnosti da zaštiti svoje interese, ali priznaje da su pravne mogućnosti izuzetno male.

– Grad ima mehanizme da ga ni jedan privatni investitor ili fizičko lice ne može ucjenjivati. Ako neko hoće da se igra sa gradom imamo mehanizme sa kojima možemo da se borimo. S ovim gradonačelnikom niko ne može da prođe sa ucjenama. Moraće da čeka da dođe neko sljedeći – poručio je Radojičić.

Zemljište u vezi sa kojim je vođen spor 1968. godine je od “Željeznica Jugoslavije” kupio banjalučki “Autoprevoz” za potrebe izgradnje autobuske stanice. Na tom zemljištu osam decenija ranije Austrougarska je izgradila željezničku stanicu, u kojoj je danas smješten Muzej savremene umjetnosti RS. Grad Banjaluka je sa “Autoprevozom” 1979. godine zaključio sporazum o zamjeni nekretnina kojim je “Autoprevozu” u naselju Lazarevo dao zemljište za izgradnju nove autobuske stanice, a zauzvrat dobio sporno zemljište. Međutim, ugovor između dvije strane nikada nije zaveden u u zemljišno-knjižnu evidenciju Osnovnog suda u Banjaluci, a iz arhiva su pod nerazjašnjenim okolnostima nestali originali.

Dugogodišnji spor je otvoren 2004. godine kada je Grad Banjaluka zahtijevao da se zemljište kod stare autobuske stanice i Muzeja savremene umjetnosti upiše kao njegovo vlasništvo tražeći da se utvrdi pravna valjanost ugovora o regulisanju međusobnih odnosa u vezi sa dislokacijom Stare autobuske stanice koji su njihovi pravni prethodnici zaključili još 16. oktobra 1979. godine.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*