GALERIJA: Kotorvarošani u grotlu Humske, prijateljstva žive, žestoki momci, fanatici, Partizan šampion

Velike utakmice ne samo na terenu, nego i van njega sa sobom nose mnoštvo neispričanih priča, sudbina, starih i novopečenih prijateljstava i uspomena.

Bez sumnje takav je bio i meč odluke u ovogodišnjem šampionatu Srbije u kojem je Partizan uvjedljivom igrom i pobjedom ispisao još jednu stranicu istorije i prigrlio 27. titulu. U čarima koje nose takvi dueli uživala je i ekipa portala “Moj Kotor Varoš” i njegovih prijatelja, vjernih navijača iz Kotor Varoša, koja je prevalila dug put do srpske prestonice kako bi svjedočila uspjehu voljenog kluba.

Baš kao i većina od tridesetak hiljada navijača u tvrđavi u Humskoj put je prekratila u evociranju uspomena na domaće derbije, evropske duele, Partizanove legende, golove i vlastite neprospavane noći provedene na drumu i uložene u uspjehe “crno-bijelih”. Riječ po riječ, sjećanje po sjećanje, kilometri su nestajali i reflektori stadiona na Topčideru su se brzo ukazali.

Do utakmice su ostali sati, ali se oko stadiona već moglo osjetiti da se ne igra obični meč. Biletarnice krcate, zagrijavanje u okolnim lokalima uveliko traje, sprema se i policija… Dok utakmica ne počne na ugostiteljima je najveći teret. U jednom od čuvenih restorana okupljaju se “grobari”, sve je crno-bijelo. Dobro raspoloženje prekida grupa koja ne mari za zabranu točenja alkohola. Vremešni konobar poslije razgovora u četiri oka sa jednim od njih nije imao kuda nego da popusti. Za pivo htio ne htio umjesto novca dobija kartu za jug, ali se na kraju moglo zaključiti da je i vuk sit i ovce na broju. Alternativa je bilo sukobljavanje sa žestokim momcima, pa ni plaćanje inače besplatne karte kao poklona kluba navijačima ne pada tako teško.

Sat zbog iščekivanja i nestrpljenja kuca sporije, ali na svakom uglu se nešto zbiva pa se ipak primiče otvaranje kapija. Sat i po prije početka armija navijača kreće ka mjestima na kojima će ispisati novu priču. U redovima navijači od sedam do sedamdeset i sedam. Tema svih razgovara – Partizan.

– Uzimamo titulu, a komšije su je već proslavile. Zato nam je toliko draga. Uzeli smo je i u vaterpolu, uzećemo im je i u košarci. Pare ne igraju, a komšije polako propadaju. Žao mi je samo što smo zaboravili Duleta i ostavili ga samog – priča stariji navijač “crno-bijelih”.

Tribine ispisuju najljepše navijačke priče, grade prijateljstva i skidaju prašinu sa privremeno zaboravljenih.

– Ugledah svog prijatelja kako stoji na kapiji. Nismo se videli od 1990. i Milana. On se čudi, a ja kažem skoro je to bilo, samo je 27 godina prošlo – priča “grobar” srednjih godina čiji je ujak krivac što je na suprotnim stranama topčiderskog brda i sa ocem.

Stari prijatelji zajedno se prisjećaju kako su u Italiji odlično prolazili sa tada bezvrijednim jugoslovenskim novcem, ali i igre sudbine, koja je htjela da Mateus spasi Inter od poraza. Baš onaj legendarni Nijemac koji će koju deceniju kasnije, na klupi Partizana, ući u srca “grobara”.

U moru crno-bijele boje nedugo pred početak meča za oko zapinje dres sa imenom još jedne Partizanove legende – Kežmana. Iako izbljedio od proteklih godina, ponosno ga nosi Dragiša Mišić. Svi ga, kaže, znaju kao Vučka. Proputovao je za Partizanom pola ondašnje Jugoslavije, pa mu ni u 66. put od Milića do Beograda ne predstavlja problem.

– Dok mogu biću na tribinama. Gledao sam mnoge generacije, ali odavno nismo ovako lijepo i dobro igrali – kaže navijačka legenda i predsjednik kluba navijača iz Milića zbog kojeg u njegovo rodno selo Mišiće često svrate veterani Partizana i odigraju meč za njegovu dušu.

Prisjeća se najljepših uspomena, ali ne može da zaboravi i jedan od najtežih trenutaka u životu.

– Sjedio sam za ručkom. Kada sam čuo da je Mance poginuo, samo mi je ispala kašika iz ruke. Osjećao sam se kao da sam izgubio člana porodice. Nikada ga prežaliti neću – priča Vučko i zastaje do prvog huka sa juga uz koji odagna tugu.

Pričama nema kraja, svaki navijač ima svoju, ali najljepšu počinju da pišu fudbaleri Partizana. Sa prvim golom tribine počinju da gore, za priču više nema mjesta, vrijeme je za slavlje. Partizan je šampion!

Dio atmosfere pogledajte na fotografijama i snimcima koje vam poklanja “Moj Kotor Varoš”.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*