FOTO GALERIJA: Imljani – selo koje živi i kad su druga opustjela

Na nepreglednom platou podno Vlašića okupilo se i staro i mlado da uz molitvu i narodno veselje poželi berićetnu ljetinu, koja je stanovnicima sela Imljani naročito značajna, jer i u današnje moderno vrijeme žive od stočarstva i prodaje mliječnih proizvoda među kojima prednjači čuveni vlašićki sir.

Imljani, malo mjesto u opštini Kneževo, uprkos migracijama stanovništva u gradske sredine, uspjelo je da sačuva veliki broj mještana na svojim ognjištima. Nije, za razliku od drugih, ostalo pusto. Dok mještani sela bližih gradovima neumitno odlaze, u Imljanima je i danas živo.

U Osnovnoj školi “Petar Kočić” nastavu pohađa 111 učenika među kojima je i 12 prvačića. Škola ima poseban status i uprkos malom broju đaka na nju nije stavljen katanac.

– Taj status u RS ima 15 škola. Zahvaljujući tome naša škola, iako ima manji broj đaka nego što je predviđeno, funkcioniše samostalno. Ipak, za ovaj kraj broj učenika i nije tako mali, jer je ovdje tek nešto više od 1.000 stanovnika. Broj učenika u zadnje tri godine stagnira, ali ne damo da se škola ugasi – kaže za “Moj Kotor Varoš” školska bibliotekarka Gordana Keleman, koja je prije 12 godina Pale zamjenila Imljanima.

Protonamjesnik Imljanske parohije Goran Sukur kaže s ponosom da su najstarija parohija na vlašićkom platou koja je aktivna još od 1881. godine.

– Danas ona obuhvata oko 290 domaćinstava sa više od 1.000 stanovnika. Parohijska crkva osvećena je 1881. godine. Postoji i stara crkva u Makarićima, koja je sagrađena u doba Nemanjića, a posvećana je Svetom proroku Iliji. U toj crkvi se nalazi štap svetog Jovana Krstitelja, Njegovu kopiju čuvamo u mjesnoj crkvi – priča za “Moj Kotor Varoš” protonamjesnik Sukur koji sa imljanskim parohijanima dijeli dobro i zlo od 2003. godine.

Imljanci se ne odriču tradicije. Sa parohom su i ove godine molili za žita na čuvenim maslima. Mještani su se okupili da u molitvi i veselju pomole za rodnu godinu.

U istom društvu jedan od najstarijih Novo Makarić i najmlađi Zdravko Marić, koji pažljivo upija kapi zavičajne tradicije.

– Mnogo nas je manje nego nekada, ali smo vjerni našim Imljanima. Radujemo se ovom običaju jer nam dolaze i ljudi koje ne vidimo godinama. Popričamo, sjetimo se prošlih vremena. Danas je sve drugačije, mladi odlaze u grad i plašim se da će i Imljani doživjeti sudbinu mnogi sela koja su opustjela – priča Makarić.

Prelijepa priroda, nepregledno prostranstvo, savršen vidik i čist vazduh krase Imljane. Ljubazni i dobri domaćini posebna su priča. Svaki gost za njih je kao najrođeniji.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*