DOBRO JUTRO ČARŠIJO: Udari Zdeno ili se vrati Čupo

Period bez značajnih političkih ili društvenih događaja, po pravilu u vrijeme godišnjih odmora, u novinarstvu se zove sezona kiselih krastavaca. Nedostatak ozbiljnih političkih, ekonomskih ili kulturnih dešavanja u sezoni kiselih krastavaca mediji obično nadomjeste senzacionalizmom i izvještavanjem o banalnim događajima.

E sad, ako bi se vodili tom logikom onda je u Kotor Varošu stalno sezona kiselih krastavaca, jer ko se može sjetiti nekog značajnog događaja koji je imao refleksije na sve ili bar na većinu stanovnika naše čaršije?! Posljednji značajan događaj su prošlogodišnji lokalni izbori, a sve poslije toga je šupljiranje, da ne kažem nešto gore, jer međustranačka i unutarstranačka prepucavanja nisu ništa drugo nego najobičnije šupljiranje i nešto čemu se više i ne pridaje gotovo nikakva pažnja. Taj najznačajniji događaj iznjedrio je i novog načelnika koji će uskoro da proslavi i prvu godinu na toj funkciji. Ne upuštajući se u precizno rezimiranje ili ocjenu njegovih rezultata i konkretnih poteza, ipak valja reći da se od njega očekivalo, ako ne više, a ono bar nešto drugačije.

Običan narod, bar po onome što priča po kafanama, cijeni njega lično, njegovu skromnost i pristupačnost, voli da ga vidi kako pješke ide na posao (što je potpuno normalno), kako se nenametljivo i bez imalo nadmenosti kreće po zborovima, vašarima ili gastro-festu (što je pristojno), kako na ulici zna da zastane i sasluša nečiju muku ili problem (što je ljudski), kako se ponaša prirodno ne gledajući nikoga sa visine (što je lijepo), ali na sve to narod ipak ima i određene zamjerke.

Zašto više ne lupi šakom od sto i ne pokaže ko je glava kuće, odnosno opštine? Zašto dozvoljava da se preko svake mjere pitaju nazovi političari koji mu nisu dorasli ni po ljudskosti, ni po stručnosti?! Zašto podliježe trulim kompromisima sa onima koji ne bi dobili podršku 5.386 Kotorvarošana ni kada bi bili zajednički kandidati Radovana Karadžića i Milorada Dodika, a kamoli nekako drugačije?!

Dok je igrao rukomet, (tako bar Keljo kaže), pored njega nisu mogli da prođu ni najbolji bekovi i šuteri, zašto onda dozvoljava da u najvažnijoj utakmici u njegovoj karijeri prolaze nižerazredni igrači koji ne zaslužuju mjesto ni u nekom timu u “beton ligi”, a kamoli na čelu partija ili na rukovodećim funkcijama?!

Elem, veliki italijanski filozof Nikolo Makijaveli prije skoro pet vijekova je u svom najvećem djelu “Vladalac”, kao vječitom priručniku za vladare, naveo da je za vlastodršca bolje da ga se boje, nego da ga vole. Dobro, ne živimo u srednjem vijeku, pa niko ne očekuje da građani budu u podaničkom strahu, ali ne bi nimalo smetalo da načelnikovi “bližnji”, što mu dođe kao eufemizam za gore opisane mutikaše koji su zaposjeli funkcije oko(lo) njega, kao i stranački mešetari i bogomdani partijski lideri, osjete čvrstu ruku.

U suprotnom, prestaće se po kafanama govoriti “ma uradio bi Zdeno dobre stvari, ali ne može od ovog i onog”, a sve glasnije će se čuti “vrati se Čupo, sve ti je oprošteno”?!

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*